Close

Kompostiranje

Kompostiranje je aerobna biološka razgradnja (obrada) biootpada (tj. organskih kompostabilnih dijelova otpada), pri čemu nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kao konačni produkt kompost.

U kućnom otpadu biootpad ima težinski udjel 30 % do 40 %. Proizlazi da se kompostiranjem biootpada može za čak jednu trečinu smanjiti količina kućnog otpada!

Priroda je najbolji učitelj kako, pomoću milijardi mikroorganizama te gujavica i drugih organizama koji žive u tlu, iz biološki razgradivog otpada dobiti visokokvalitetni kompost odnosno humus. Mikroorganizmi, gljivice i gujavice razgrađuju biološki lakorazgradive vrste otpada  te ih već za nekoliko mjeseci pretvaraju u kvalitetan kompost koji: efikasno hrani biljke, osigurava prozračnost tla, zadržava vodu, stvara uvjete za život organizama u i na tlu, pogoduje rastu korijenitog bilja.
Kompost oplemenjuje svako tlo, te njegova primjena praktično nema granica.

Kompostiranje je moguće provoditi kao:
 – kompostiranje u vlastitom vrtu,
 – zajedničko kompostiranje (npr. u naselju),
 – kompostiranje odvojeno prikupljenog biootpada u velikoj kompostani.

U biootpad spada:
 a) kuhinjski otpad, kao što su ostaci:
voća, povrća, ljuske jajeta, kore voća i povrća, talog kave, vrećice čaja, kruha i peciva;
 b) vrtni i zeleni otpad, koji čine ostaci:
trave, lišća granja, cvijeća, otpalog voća, zemlje iz lonca za cvijeće, povrća, korov, kora,
 c) ostali kompostabilni otpad:
kosa, dlaka, slama, piljevina, iverje, božićna drvca, papirnate maramice, manje količine papira bez boje u kojima su primjerice bile umotane namirnice, izmet domaćih životinja ali u ograničenim količinama.
KRATKA UPUTSTVA ZA SVE ONE KOJI ŽELE NA NAJSTARIJI I NAJPRIRODNIJI NAČIN RECIKLIRATI OTPAD ODN. KOMPOSTIRATI

Najpogodnije mjesto za kompostiranje je u sjenovitom kutu vrta, odnosno dvorišta, zaštićenom od izravnih udara vjetra. Međutim, treba izbjegavati mračna i hladna mjesta. Minimalno potrebna površina za kompostiranje  u hrpama je oko 3 kvadratna metra.

Najčešće se u praksi provodi kompostiranje u hrpama. Na dnu hrpe postavlja se posteljica od usitnjenog granja i drva debljine 15 cm. Na tu poosteljicu dodaje se sloj lišća. Zatim se slažu slojevi debljine od oko 20 cm biootpada, koji najprije treba dobro izmješati i usitniti na komade manje od 5 cm. Između slojeva biootpada nasipava se tanki sloj svježeg komposta ili vrtne zemlje. Postupak se ponavlja dok kompostna hrpa ne dosegne visinu od oko 1,2 m. Na kraju se zgotovljena hrpa prekriva materijalom (kao što su npr. jutena vreća, rahla zemlja, trava, sijeno ili slama) koji propušta zrak, smanjuje isušivanje i gubitak topline, onemogućava ispiranje hranjivih dijelova, te sprječava raznošenje konpostnog materijala vjetrom. Kompostnu hrpu treba redovito prevrtati, i to na početku procesa najkasnije nakon 5-6 tjedana, a zatim svaka sljedeća dva do tri mjeseca. Prevrtanjem se hrpa prozračuje, otklanja se eventualno prisutni neugodni miris, odvodi suvišna vlaga te time osigurava bolja kvaliteta komposta. Nakon devet do dvanaest mjeseci kompost je zreo. Tada ga treba prosijati preko jednostavne mreže. Za korištenje komposta u vrtu, sito može imati veličinu rupa oko 1 cm, a za korištenje komposta u lončanicama rupe na  situ trebaju biti manje od 0,5 cm. Veći komadi, izdvojeni na situ, kao strukturni materijal ponovo se umiješavaju u svježi biootpad i vraćaju u proces kompostiranja.
 
Sve češće u praksi kompostna hrpa ograđuje se ciglama, mrežom ili drvenom oplatom. Na taj se način postiže urednost prostora za kompostiranje te u određenoj mjeri smanjuje isušivanje. Važno je da i nakon ograđivanja kompostane hrpe budu moguće prozračivanje.